Psiha – u kontroli slušanja
Tijekom istraživanja Tomatis je brzo došao do zaključka da psihološka komponenta slušanja ima važnu ulogu. Riječ je o velikom istraživanju skupine ljudi koji su pretrpjeli gubitak sluha uzrokovan profesionalnim razlozima. Utvrđeno je da je grupa pilota čiji je gubitak sluha bio rezultat profesionalne deformacije, ali su uživali u tome čime se bave i željeli su se nastaviti baviti letenjem u prvom redu zbog užitka, imala djelomice drugačiju slušnu krivulju od grupe pilota koji su se ponajprije iz financijskih razloga željeli dalje time baviti. Zajednička osobina prve grupe pilota bila je “pozitivna antena“, tj. uzvisina na kraju slušne krivulje u području visokih frekvencija, koja je odražavala njihovu unutarnju motivaciju. U drugoj grupi pilota slušna je krivulja bila izrazito u opadanju. To je jasno upućivalo na poveznicu između slušne krivulje i psihološkog stanja njegovih pacijenata.
Psihološki je aspekt postao iznimno važan za Tomatisa u njegovu istraživanju. Terapeutski učinci Tomatisova efekta bili su kudikamo veći od zvučne stimulacije. Ne samo da se glas i sluh poboljšava nego se i motoričke sposobnosti, stav te psiha također trajno mijenjaju. Promatrajući reakcije svojih pacijenata tijekom terapije, postavlja hipotezu da su osnovne karakteristike različitih individualnih slušnih uzoraka uspostavljene u prenatalnom dobu, tijekom rane faze sluha.
Koliko rano u prenatalnom razdoblju počinje slušanje?
Profesor Tomatis bio je začetnik u istraživanju prenatalnog sluha. U ranim 1950-ima tvrdio je da slušanje počinje u majčinoj utrobi. Zbog te je tvrdnje bio ismijavan od svojih kolega. Sada znamo da je imao pravo. Važan dio u ovom kontekstu je da je uho sa svoja dva dijela – pužnice za sluh i vestibularnog dijela za ravnotežu – prvi osjetilni organ koji se potpuno razvija i povezuje s mozgom preko auditornog živca i to se događa otprilike u polovici trudnoće, krajnje vrijeme razvitka je kraj petog mjeseca trudnoće. Unutarnje uho do tog je vremena dosegnulo svoju konačnu veličinu i ostaje takvo do odrasle dobi. Uho je prvi osjetilni organ koji šalje informacije u mozak. Ti signali od uha ključni su za razvitak i rast mozga. Uho također pruža osnovu za sve ostale oblike percepcije; oni se razvijaju na osnovi iskustva koje se dobiva slušanjem.
Kako i što fetus čuje?
Majčin glas ima istaknuto mjesto u svijetu zvuka fetusa. Dijete u utrobi osjeća ga mnogo snažnije nego zvukove u majčinu tijelu, kao što su otkucaji srca, rad mjehura ili krvotoka. Kako tekućina u srednjem uhu inhibira titranje bubnjića, dijete gotovo ekskluzivno čuje samo koštanu provodljivost. Međutim, rezonantne sposobnosti koštanog sustava djeluju kao modulator frekvencija. Niske frekvencije gotovo se uopće ne provode, dok se visoke frekvencije prenose u pojačanoj formi. Kroz efekt filtra kosti, majčin je glas bogat visokim frekvencijama. Prenosi se preko kralježnice u zdjelicu, koja je rezonantno tijelo, pojačava visoke frekvencije čak do 2,5 puta. Ako se dijete tijekom zadnjeg tjedna trudnoće nalazi u zdjelici, moguć je osobito dobar prijenos zvuka od kosti do kosti. Visoko frekventni filtar, efekt u fetalnoj kranijalnoj kosti i pojačivač zvuka koji je u ovom slučaju majčina zdjelica optimalno su koordinirani. Stoga je preferirani prijenos zvuka rezerviran za samo majčin glas, svi drugi vanjski zvukovi (glasovi, glazba itd.) manje su važni u iskustvu fetusa sa zvukom. Fetus ne samo da apsorbira zvuk, ritam i melodiju majčina glasa, također doživljava majčin emocionalni svijet. Je li sretna, uravnotežena i vesela ili je depresivna i tjeskobna. Dijete doživljava te emocije kao svoje i ne može se odvojiti od majke. Ako su signali koje fetus primi uglavnom pozitivni i ugodni, ovaj intrauterini dijalog je uspješan i fetus razvija osjećaj sigurnosti i osnovnog povjerenja. Ta bazalna perceptualna iskustva stvaraju u djetetu pozitivan odnos prema slušanju i želju za komunikacijom.
Uho – više nego slušanje
Kada razmišljamo o uhu, u prvom redu mislimo na sluh. Druge funkcije također su važne i na njih se obraća pozornost tijekom slušne terapije. Preko organa ravnoteže uho kontrolira ravnotežu, koordinaciju, mišićni tonus i svaki pojedini mišić u našemu tijelu. Kontrolira oči tijekom čitanja, kao i ruku, šaku i prste tijekom pisanja. Odgovoran je za posturu i neprekidno nam daje informacije kako se krećemo kroz prostor. Točnost, ritam i svijest o okolini također se kontroliraju pomoću uha.
Kao energetski centar uho ima zadaću opskrbljivati mozak, a samim time i naš cijeli organizam, energijom. Tomatis je usporedio uho s generatorom “koji pretvara stimulacije koje primi u neurološku energiju da bi nahranio mozak“. Visoke frekvencije posebice su odgovorne za redovito „punjenje“, stimulirajuće kortikalne aktivnosti. Taj „efekt punjenja“ revitalizira i jača mozak te se manifestira u mentalnoj budnosti. Ljudi čuju samo ono što žele čuti. Tomatis je došao do zaključka da želju da čujemo ili ne čujemo nesvjesno kontrolira naš um. Čujemo cijelo vrijeme. Za razliku od naših očiju, naše su uši stalno „otvorene“. Dan i noć izložene su zvuku i buci iz okoline. No mi nismo svjesni svega što čujemo. Želja da čujemo ili slušamo (pažljivo slušanje, obraćanje pozornosti) aktivni je svjesni proces, koji možemo usporediti s okom kada se usredotoči na nešto. Odluka da čujemo zahtijeva pažnju i svjesnost „okretanja prema drugome“. Slušanje znači želju za ulaženjem u komunikaciju. Cijelu osobu stavlja u stanje pripravnosti, omogućuje pužnici da odradi važne analize, a tijelu da stoji uspravno kao znak pripravnosti i prisutnosti.