Slušni test

Slušni program počinje s psihološkim slušnim testom (TLT = Tomatisov slušni test). U početku su ovaj test i oprema bili ostaci generacije audiograma kojim su se koristili specijalisti ORL-a. Otorinolaringolog pregledava općenito sluh pod optimalnim uvjetima da bi odredio, npr. je li potrebno slušno pomagalo. Međutim, slušni test ima drugačiji cilj i ispituje dodatne parametre kako bi prikupio podatke o auditorno-perceptivnom ponašanju u svakodnevnom životu.

Slušnim testom se određuje:

• prag auditorne zračne provodljivosti (AC)
• prag auditorne koštane provodljivosti (BC)
• nepravilno (netočno) slušanje kod AC i BC (zračne provodljivosti i koštane provodljivosti)
• sposobnost da razlikuje visinu tona (selektivnost)
• auditivnu lateralnost.

Rezultat slušnog testa je individualni komunikacijski uzorak, koji pruža informacije o:

• motoričkim funkcijama i ravnoteži
• ponašanju (emocionalno povlačenje, tjeskoba,  te nedostatak samosvijesti, agresivnost, zadovoljstvo, smirenost, nemir)
• sposobnosti da pacijent analitički sluša (obraćanje pozornosti)
• obradi govora
• sposobnosti koncentracije ili distraktibilnosti
• umoru ili vitalnosti
• više depresivnoj ili dinamičkoj osobi

Oprema za testiranje

Prema Tomatisu, u svim ovim područjima slušni će trening omogućiti znatan napredak.

Individualni slušni program pripremljen je na osnovi slušnoga testa, anamneze i problema koji osoba koja pristupa testu ima.  Napredak se prati kroz kontrolne slušne testove i, ovisno o poboljšanju, tj. rezultatu tih testova, program se iznova prilagođava.

Kako izgleda idealna slušna krivulja?

Idealna krivulja pokazuje kontinuirani rast, presjek od 6 decibela po oktavi te od 3.000 Hz do 4.000 Hz, gdje dostiže vrhunac i nakon toga lagano pada.

Sluh pomoću zračne provodljivosti (prijenos vibracija bubnjića) jednak je ili bolji nego slušanje pomoću koštane provodljivosti. Sluh na oba uha mora biti „otvoren“.

Dominantnost desnog uha kao “vodećeg“ mora biti uspostavljena!

Tomatis je definirao „idealnu slušnu krivulju“ nakon obavljenih mnogobrojnih testova ljudi koji su patili od problema auditorne percepcije  koje je on liječio. Idealna je krivulja najsličnija idealnom sluhu pjevača i glazbenika. Talijanski tenor Enrico Caruso (1873. – 1921.) posebice  se sviđao Tomatisu, temeljito je analizirao njegov glas pomoću snimki. Prema njegovu mišljenu Caruso je imao optimalan sluh te je uzeo njegov glas kao primjer za stvaranje idealne slušne krivulje, koja se također zove Carusova krivulja.